tragedija-ugasen jos jedan deciji zivot
citam juce i ne mogu da verujem,jedan decak samo 12 godina umro u sred skolskog dvorista.jedan andjelak ,se samo pozalio na glavobolju i mucninu ,pao i vise nije otvorio svoje lepe okice.tragedija i tuga do neba.non stop mislim o tom decaku.koliko snova njegovih je ugaseno,koliko zelja njegovih je ostalo ne ostvareno.kao i svako dete njegova glavica je sigurno bila puna mastanja,zelja,decijih briga,malih-velikih planova za buducnost.kako je zivot surov!!! bog,sudbina,anatomija,polozaj zvezda sta god da je nepravedno je!!!!!!!!!!!!! surovo i okrutno.ne smem ni da pomislim kako je njegovim jadnim roditeljima,njegovim najblizima.poslali su dete u skolu a docekali ga........
..nema tu utehe vise nikada,nema tu vreme leci sve,njihovi zivoti su unisteni.verovatno ce im ostati uvek to najteze,najokrutnije,najstrasnije pitanje da li smo mogli to da sprecimo?da ga taj dan nismo poslali u skolu da li bi danas bio sa nama?da smo ga odveli juce kod lekara da li bi danas bio ziv?to je ono sto verujum da potpuno unisti coveka,to zasto i da li sam mogao to da sprecim.ja nekako licno mislim da postoji sudbina,surova,bolna ,tragicna ali sudbina i da neke stvari ne mozemo da izbegnemo.ali i da je tako opet nije fer!!!!!!!!!! pitam se zasto je sudbina tako okrutna prema nekome.pa taj andjelak mali kome je on sta naudio,kome je duzan bio i sta.nisam poznavala tog dragog decaka,ali stalno mislim na njega.da li je uspeo bar u svom kratkom zivotu da odzivi srecu,da li je stigao prvi put da se zaljubi,da li je stigao bar deo svojih snova da odsanja.kazu najteze je onome koga nema.ja mislim da je najteze onima koji ostaju iza onoga kojeg nema.kakvo srce,kakvu psihu mora majka da ima da prezivi ovakvu tragediju svog deteta.Boze daj joj snage!I onda surovo postanem svesna da su sve moje brige smesne i male.I to da li mi je bivsi dao alimentaciju na vreme,i to da li su moja deca od sobe napravili deponiju ,i to sto moram da odvalim vilicu ne bi li ih naterala da uce,smesno je i to sto ih kritikujem za izgovorenu rec,za poneki nestasluk i poneku neposlusnost.Smesno je!!!!Nista od toga nije vazno,nista sem da su zivi i zdravi!!!Sve pada u vodu i jedinice i pocepane patike i tucha sa drugarom kada se ovako nesto desi.Neka nam samo Bog pozivi nasu decu pa neka su i najneposlusnija na svetu!Moje molitive su uz porodicu malog andjela koji nas je juce napustio ,a ja idem da zagrlim moje male `indijance` da ih izljubim i da se zahvalim nebu sto ih imam.